Stres i tipologija

Autor: Vinko Vukadin

Svatko od nas je izložen različitim vrstama stresa. Svakodnenvno osjećamo pritisak na poslu, obitelji i u javnosti. No nitko na stres ne reagira isto. veliku ulogu u reakcijma igra naš tip. Kako i zašto? Pročitajte.

 Tipološki odabir djelatnika i stres

 

Skoro svaki dan u časopisima stručnim i nestručnim čitamo o stresu, tehnikama savladavanja stresa isl. Savjeti su različiti za različite situacije od obitelji, prometa do radnog mjesta. Manje ili više poznate tehnike opuštanja i meditacije bi djelatniku trebale omogućiti izbjegavanje i savladavanje stresa.

Često pak nažalost u tim razmatranjima i savjetima ostane jedna činjenica nespomenuta – ne reagiraju svi tipovi ljudi na stres na isti način i ne proizvodi svim tipovima ista situacija stres. Ono što je za jednog djelatnika stres za drugoga može biti motivirajuće.

Kako na jednostavan i praktičan način umanjiti stresne faktore u svakodnevnom životu tvrtke, kako izbjeći nepotreban stres već samim odabirom ljudi i njihovih zadataka?

 

 

Već nekoliko puta smo u našem časopisu pisali o različitim tipovima ljudi i njihovom ponašanju. Samo da se prisjetimo nekih osnovnih postavki.

-       ljudsko ponašanje je od samih začetaka sociologije i psihologije izazivalo radoznalost i pokušaje da se ono pronikne kako bismo lakše komunicirali ili kako bismo lakše ljudima manipulirali.

-       Najpoznatiji model ponašanja i tipologije, model koji i danas mnogi koriste, je postavio Hipokrat podijelivši ljude u četiri skupine

-       U svakodnevnom životu nemamo vremena psihološki analizirati ljude i postići znanstveno sigurnu dijagnozu, moramo se osloniti na brzu dijagnozu i osjećaj

-       Na radnom mjestu je učinkovita već i sama činjenca da se ozbiljno pozabavimo tipologijom naših djelatnika

 

Kako pak iz mnoštva ponuđenih metoda i spoznaja izvući korisnu pouku ili alat za svakodnevni posao, kako naučiti na jednostavan način postaviti ljude na odgovarajuće radno mjesto koje će po svojoj prirodi činiti manji stres, kako se jednostavno snaći u svakodnevnoj komunikaciji i na vrijeme procijenimi sklonosti i talente naše kolegice ili kolege? Kako na jednostavan način uvidjeti što nama ili našim kolegama čini stres?

 

Iz svojeg dugogodišnjeg iskustva kao trener i manager ja sam došao do spoznaje da i najbolja metoda ne koristi ako je previše komplicirana ili ako za primjenu te metode moram završiti dugotrajno posebno školovanje. Razlog je jednostavan. U svakodenvnom naletu obveza mi nemamo vremena baviti se dodatnim kvalifikacijama izvan našeg područja interesa. To bavljenje dodatnim kvalifikacijama bi nam donijelo istina akademsku zadovoljštinu ali bismo brzo uvidjeli da samo ono znanje koje možemo brzo primjeniti poboljšava kvalitetu našeg poslovnog života. Za dugoročne i dugotrajne metode u današnjim tvrtkama skoro da nema vremena, rezultati se traže brzo, odluke moraju biti hitre a prostor je sve skučeniji.

 

Neovisno pak o svakodnevnim zahtjevima i sve većem pritisku svi mi težimo boljoj kvaliteti života u tvrtki. Bolja kvaliteta ne donosi samo nama zadovoljstvo, nego po istraživanjima provedenim u Njemačkoj donosi i do 9 puta veću produktivnost i zaradu.

Kvaliteta poslovnog života ovisi o kvaliteti naših suradnika i našoj kvaliteti ophođenja s njima i svakodnevnim izazovima na poslu. Iz iskustva znamo da na kvalitetu poslovnog života utječu subjektivni (mi) i objektivni čimbenici (okolina). Među subjektivnim čimbenicima možemo razlikovati mekane i takozvane tvrde faktore. U mekane bi faktore recimo spadala naša komunikacijska vještina, samosvijest, odnos prema životu općenito itd. Tvrdi faktori su uglavnom stručni elementi, znanje nekog jezika, poznavanje računala itd.

 

Isto tako u objektivnim čimbenicima (okolini) možemo otkriti mekane i tvrde faktore. Svako radno okruženje kao i mi sami ima neke svoje mekane faktore (međuljudski odnosi) i svoje tvrde faktore (traženo znanje, plaća itd.)

 

 

Već i površnim gledanjem samo na navedeno možemo utvrditi da se naš svakodnevni posao sastoji u manje ili više umješnom plivanju po valovima ovih čimbenika od kojih svaki za sebe ima utjeca ali isto tako svaki od njih utječe na neki drugi, ponekada se pozitivno a ponekada negativno multiplicirajući.

 

Neodgovarajuće  kombinacije subjektivnih i objektivnih čimbenika mogu dovesti do katastrofe isto tako kao što dobre kombinacije dovode do vrhunskih rezultata. Odgovarajuće radno mjesto uz motivacijski faktor koji leži u nama samima će od neuspješnog djelatnika učiniti vrhunskog i prema cilju orijentiranog čovjeka, dok će kriva kombinacija, koja je česta, dovesti do letargije i zastoja.

 

Iz iskustva znamo da skoro svaki djelatnik svaki dan osjeća svu kompleksnost ovih odnosa na svojim leđima. Svaki djelatnik svaki dan osjeća izazov ili pritisak radne okoline, on zna da se od njega nešto očekuje. Nažalost mnogi voditelji, direktori, manageri misle da je dovoljno suradnicima obećavati i motivirati ih da bi bili sretni i bolje radili. Krivim izborom ljudi i dodjelom zadataka oni umanjuju produktivnost tvrtke i prečesto reagiraju tek kad je prekasno.

Po istraživanjima iz EU i Amerike znamo da 95% djelatnika tvrtku napušta zbog socijalnih razloga a ne zbog financijskih. Loši međuljudski odnosi, stres, zlostavljanje na poslu (novohrvatski mobbing) su najčešći razlozi zašto netko odlazi iz tvrtke.

 

 U ovakvoj situaciji, koja se svakim danom ponavlja u svakoj tvrtki, u situaciji globalnog pritiska i konkurencije različiti tipovi ljudi reagiraju na različite načine.

 

Iz teorije stresa znamo da je stres naša reakcija na određenu situaciju, koja može biti subjektivno ili objektivno izazvana. Objektivno težak problem ne mora međutim automatski za sobom povlačiti i stres kod pojedinca. Ovisno o osobnoj stresnoj kondiciji mi reagiramo na različite načine. Slično kao i u športu svi mi možemo i u odnosu na situacije u poslovnom životu steći određenu kondiciju, djelomičnu imunost na stres. Tu kondiciju možemo stjecati ciljanim vježbama izbjegavanja stresa i regiranja na očekivane situacije.

Koliko god međutim mi nastojali steći kondiciju, postati otporni na stres, uvijek ostaje kao i u športu naša prirodna dispozicija koja nam omogućava da lakše ili teže iziđemo na kraj sa stresnim situacijama. U športu je to prirođeni talent za određenu vrstu natjecanja a u svakodnevnom životu je to naš prirodni način ponašanja u životu i na radnom mjestu. Ovisno o tipu naše osobe, o načinu našeg ponašanja mi ćemo reagirati na istu situaciju različito.

 

Ako sukladno INSIGHTS teoriji, koja se zasniva na tipologiji C.G. Junga  pođemo od osnovna četiri tipa ponašanja i svrstamo ljude u četiri kategorije:

 Emocionalno introvertirane (zeleni tipovi)

Emocionalno ekstravertirane (žuti tipovi)

Racionalno introvertirane i (plavi tipovi)

Racionalno ekstravertirane (crveni tipovi)

 

onda možemo uopćeno, bez dubljeg analiziranja subjektivnih odmaka od šeme, govoriti o minimalno četiri različita načina ophođenja s teškom situacijom, o minimalno četiri različita načina proizvodnje subjektivno stresnih situacija.

 

Naravno da je podjela u samo četiri kategorije nedostatna u znanstvenom ophođenu s temom stresa, no u svakodnevnom životu i poslu mi nemamo vremena niti mogućnosti obaviti detaljnu psihoanalizu i razviti neophodnu terapiju.

 

 

U prijašnjim brojevima Pro mente-a smo objavljivali kratke i praktične testove ponašanja, koje možete uzeti kao pomoć ako niste sigurni koji tip ste sami ili koji tip osobe su Vaši djelatnici.

 

Tipovi ljudi i način ponašanja u stresnom okruženju

 

Ekstravertirani racionalni tipovi crveni su osobe koje ćemo prepoznati po sljedećem:

·       Brzi i vole nadmetanje

·       Orjentirani ciljevima

·       Traže rezultate od sebe i drugih

·       Izravan način komuniciranja

·       Športski moto je: „nije bitno pobijediti, to je jedino što je bitno“

 

Stres crvenom tipu pričinja sve što ide lagano, ono na što oni nemaju utjecaja, gubitak kontrole, izbjegavanje izravnog i odlučnog u poslu, previše diskusije, neuspješnost u poslu koja je vidljiva za druge.

Na izazovne situacije i stres crveni reagiraju žustro i ljutito. Oni silom žele prekinuti stres i time ulaze u još veći pritisak. Crvenom suradniku koji je u stresnoj situaciji moramo pokazati da ga cijenimo i onda kad ne donosi brze rezultate. Moramo mu omogućiti da se „ispuše“  i izbjegavati umirujuće savjete jer ga to još više ljuti i dovodi u stres.
Ako za suradnika imamo crvenog tipa onda u svakom slučaju moramo paziti da je njegov posao zanimljiv i izazovan s određenom dozom odgovornosti jer će svaki posao u kojem ne dolazi do izražaja njegova samostalnost crvenom tipu nepotrebno stvarati stres.

 

Žuti tipovi (ekstravertirani emocionalni tip) su prepoznatljivi po sljedećem:

• Pričljivi i komunikativni
• Vole društvo i ideje
• Puni su novih često neostvrivih ideja
• Rado sudjeluju u timu i silazi s teme
• Brzi su u idejama i odlukama
• Sportski moto glasi: „nije bitno pobijediti, bitno je sudjelovati“

 

Žuti tip lako upada u stres kad mora obavljati rutinske poslove, kad nema priliku biti u društvu, kad mu ne date mogućnost da stekne neko socijalno priznanje ili kad jednostavno njegovo okruženje postane dosadno i birokratsko.

 

Na stres žuti tipovi reagiraju još većim aktivizmom, s još više komuniciranja. U stresu žuti tipovi pokušavaju situaciju rješiti pričom, ponekada i emocionalnim razočaranjem. Opasnost ovakvog načina reagiranja je u činjenici da žuti tip zbog svoje komunikativnosti i ideja u permanentom stesu na radnom mjestu rješenje traži i izvan vlastite tvrtke. Opasnost fluktuacije je jako velika.

Ako ste izabrali žutog djelatnika onda u svakom slučaju pazite da mu posao ne bude dosadan, rutinski, da može sudjelovati u timskom radu i dajte mu mogućnsoti da njegove ideje dođu do izražaja.

 

Zeleni tip (emocionalno introvertirani) je osoba koju ćemo prepoznati po sljedećem:

• Tiha i povučena
• Stabilna i uporna
• Osoba koja nastoji stvarati harmoniju
• Voli provjereno i stalno okruženje
• Djeluje na nas neodlučno i ponekada neemocionalno
• Njegov športski moto glasi: „nije bitno pobijediti, bitno je da se ne posvađamo“

 

Za zelenu osobu stres stvaraju nagle promjene. Iz istraživanja danas znamo da upravo emocionalne i introvertirane osobe u promjenama (change management) imaju najveće probleme i predstavljaju ogromne prepreke za managere koji idu preko leševa jer moraju „racionalizirati“ tvrtke. Već i sama promjena odjela ili radnog zadatka u zelenima izaziva stres jer žele zadovoljiti a često sumnjaju u svoje kompetencije. Ovu situaciju pojačava danas vidljivi trend za dinamičnim, mladim i komunikativnim djelatnicima koje naizgled sve tvrtke traže. Na žalost mnogih tvrtki su upravo zeleni najlojalniji suradnici koje često nitko ne primjećuje.

 

Na stres zeleni reagiraju još većim povlačenjem u sebe, još jačim čahurenjem i traženjem rješenja u svojem svijetu u koji je ponekada teško prodrijeti. Problematičnost ovakve reakcije je u činjenici da se posljedice stresa ne primjećuju odmah, tek nakon ozbiljnijih problema nadređeni primjeti da nešto nije u redu. Zeleni su isto tako jako osjetljivi na psihičko zlostavljanje i za razliku od crvenog ili žutog tipa prekasno reagiraju.

 

Ako imate zelenog djelatnika onda dobro pripazite da mu ne dajete zadatke koji su povezani s ekstremnim komuniciranjem i stalnim promjenama. Zeleni su idealni za stabilnost i postojanost radnih zadataka.

 

Četvrtu kategoriju – plavi (racionalno ekstravertirani) ćemo prepoznati po sljdećem:

• Strukturiran pristup problemima
• Analitički način rada i komuniciranja
• Distanciranost u odnosu prema ljudima
• Okrenutost stvarima i faktima
• Pridržavanje sustava i propisa
• Njihov športski moto glasi: „nije bitno pobijediti, bitno je da se pridržavamo pravila“

 

Plavi tipovi na stres reagiraju još jačom strukturiranošću, oni pokušavaju analizirati problem i pronaći teoretsko rješenje. U određenoj situaciji plavi tip se povlači još više, analizira svoje i tuđe pogreške i pokušava stres rješiti racionalno.

 

Stres plavom tipu čini sve ono za što on nema dovoljno vremena da svaki detalj izanalizira, iznenadni temini, promjene već dogovorenog isl. Plavom tipu stres čini i suradnja s ekstremno komunikativnim kolegama koji su za njega „površni“ i ne ulaze u dubinu problema

 

Ako imate plavog suradnika onda mu u svakom slučaju povjerite analitičke zadatke s mogućnošću da on ne donosi konačnu odluku. Plavi suradnik je ljubitelj detalja pa je idealan za planiranje ali ne i za ideje. Ako vidite da vam je suradnik plave orjentacije u stresu, dajte mu još vremena, pomozite mu da njegov rad dođe do izražaja i tražite prema njemu pristup pomoću činjenica a ne emocije.

 

Kao što je iz ovog kratkog presjeka vidljivo, svi mi drugačije reagiramo na stres, no postoje određene povezanosti između stresa i tipa osobe. Naravno da je ovaj članak prekratak da bismo ulazili u dubinu, no već i površnim pozorom na različitost tipova i sukladno tim spoznajama dodjeli različitih zadataka različitim tipovima možemo naveliko izbjeći stres u tvrtki ili organizaciji. Sukladno športu i u poslu moramo na odgovarajući način podijeliti uloge kako bismo na najbolji mogući način iskoristili talente.

 

Stvoreni umjetni stres u tvrtkama u većini slučajeva dolazi zbog činjenice da se odgovorni za zapošljavanje najviše bave sami sobom i skoro ne uzimaju u obzir različitost svakog pojedinca i njegovog načina reagiranja na stres.

 

Krivi zadaci za pogrešne ljude na krivom mjestu stvaraju nepotrebni stres, uništavaju radnu energiju i čine tvrtku socijalno nepodnošljivom. Jedini koji na ovakvom neselektivnom pristupu zarađuju su marketinški misionari, koji svoje kreativne potpuno apstraktne ideje prodaju kao nove zahtjeve za djelatnicima, oni stvaraju brand novog djelatnika koji sve može, sve zna i u svakoj situaciji se snalazi.

Kad pak uvidite da takvi ne postoje, kad uvidite da ste na radno mjesto zaposlili upravo dizajnerski dotjerane djelatnike koji u radnom okruženju nisu dorasli zahtjevima onda je prekasno.

 

Rješenje možete potražiti u rebrendiranju djelatnika, njihovo novom kodiranju i primjeni najboljih američkih metoda suvremenog managementa.

Niti najbolji trening od antitalenta za trčanje neće stvoriti olimpijskog pobjednika u utrci na 100 metara. Isto tako je i sa stresom, niti najbolje metode neće pomoći ako naš djelatnik apriori mora obavljati one zadatke koji mu zbog njegovog preferiranog načina ponašanja stvaraju stres. 

P.S.

Možda bi bilo jednostavnije i jeftinije da se već prije izbora djelatnika malo pozabavite tipologijom i potražite suradnika koji odgovara baš tom radnom mjestu a ne nekakvoj marketinškoj definiciji modernog svemogućeg suradnika. Vjerujte mi to će umanjiti stres i nezadovoljstvo.